O tematici o kojoj danas pišem nisam puno obraćala pažnje, sve dok se nisam doselila u Zagreb.
Zašto je i dalje bitno odakle ko dolazi, da li kaže kašika ili žlica, hljeb ili kruh, zaista nemam pojma.
Ono što je interesantno je da nikakvu diskriminaciju nisam doživjela u Zagrebu na osnovu toga odakle dolazim, nego iz mjesta u kojem sam rođena i gdje sam odrasla. Moj grad, i nekolicina ljudi, kao da je ljuta na mene što sam otišla. Nekolicina ljudi koja me ne poznaje, naravno.
Zanimljivo je i to da čim odeš iz grada u kojem se po cijeli dan kukumače, ljudi sjede nepomično, “hejtaju” 24 sata dnevno, odjednom ti postaneš "izdajica".
Zanimljivo je i to da ti ljudi imaju pravo da propitkuju tvoj osobni život i odluke, tako što je glavno pitanje bilo: Jesi se to udala pa otišla?
I svaki put kada bi na ovo pitanje odgovorila sa NE, ljudi bi me blijedo gledali, i bilo bi im neugodno jer su očekivali drugi odgovor koji su kreirali u svojoj glavi.
Zanimljivo je i da kada počnete raditi nešto što je van vidokruga jednog mjesta, 1% je ljudi koji će vas podržati, a 99% koji će vas potajno ogovarati, i govoriti kako to što radite “ma ništa od tog“. Tih 99% posto ljudi će samo čekati vašu najmanju grešku kako bi njihov ego rastao.
Zanimljivo je i da ćete u tom trenutku shvatiti da ljudi koji vas ne poznaju tako dobro, koje ste upoznali prije par mjeseci, koji su vas možda vidjeli samo na društvenim mrežama, odjednom postaju vaši najveći navijači. Bodre vas i daje vam vjetar u leđa. Šalju pozitivnu energiju, bez da išta imaju od tog. Vide u vama ono što i vi vidite u sebi, i to je nešto prekrasno.
Najzanimljivije od svega je kada se i dalje morate “pravdati” i objašnjavati odakle ste. Jesi li ti iz Hrvatske? Bosne i Hercegovine? Čiju ličnu/osobnu imaš?
Boli me što mjesto u kojem sam odrasla, i gdje čuvam najljepše uspomene, je tako lako odbacilo mene.
Boli me činjenica da i danas postoji diskriminacija te vrste gdje ne možete ni mirno zakoračiti u novi život, bolji život, život koji vi birate sami za sebe.
Zbog toga sam vam napisala recept za jednu čokoladnu tortu koja vas nikada neće osuđivati ni po čemu.
ČOKOLADNA TORTA KOJA NE OSUĐUJE
- 200 gr maslaca
- 70 gr kakaa
- 6 jaja
- 250 gr šećera
- 1 čajna žlica kave (skuhane)
- 200 grama tamne čokolade
- smrznuto ili svježe voće za dekoraciju, ili bademi, lješnjaci…
CREAM CHEESE ( ako želite)
- 500 gr krem sira (ja koristim ABC)
- pola limuna (sok)
- 1 čajna žlica ekstrakta vanilije
- 300 gr šećera u prahu
Sve sastojke izmiksajte, i ostavite u frižider da se krema stisne.
Zagrijati pećnicu na 160 stupnjeva.
Uzmiti malo maslaca i premažite ga preko kalupa za tortu.
Na pari istopiti čokoladu i maslac. Kada je čokolada istopljena, dodati kavu, te ostaviti da se hladi.
U jednoj zdjeli umutiti bjelanjke sa prstohvatom soli.
U drugoj zdjeli umutiti žumanjke sa šećerom. Dodati kakao i prstohvat soli. Dodati istopljenu čokoladu i sjediniti.
Čokoladnu smjesu polako sjediniti drvenom žlicom sa bjelanjcima.
Staviti u kalup za tortu i peći. Torta bi trebala biti gotova za 50ak minuta, ali najbolje je provjeriti tako što sredinu ubodete čačkalicom. Ako izađe čista, torta je gotova.
Tortu ostaviti vani da se potpuno ohladi, te je onda ukrasite po vašoj želji.
Ja sam je prerezala i između kora stavila cream cheese kremu sa malo bobičastog voća.
Dobar tek!
- M.
