Ne brinite, nisam tu da dijelim bračne savjete nakon par tjedana braka, ali imam potrebu da se pozabavim ovim gore pitanjem.
Jedno sasvim kratko, logično, i direktno pitanje. Pitanje na koje oni koji ga postavljaju (ipak) očekuju određeni odgovor. Pitanje koje sam i ja mislila da ću odgovarati (ipak) malo drugačije.
Kada sam prvi put spoznala da moj visoki, crni čovjek će 100% biti moj suprug, mislila sam da taj dan kada se desi ja sam nova žena. Mirna who?
Mislila sam da će se desiti neka instant promjena u meni, da će potpis zabetonirati odnos, da ću postati novi čovjek, da će prsten proširiti ljubav koju imam prema svom viskom, crnom čovjeku.
Naravno, niti jedna od ovih gore navedenih stvari se nije desila.
Sa prvim pitanjem, a i sa još dvadeset koji su uslijedili, kako se osjećam kao gospođa, bila sam pomalo razočarana svojim odgovorom. Odgovor je bio- pa, isto.
Imala sam osjećaj kao da sam razočarala svog sugovornika odgovorom, i kao da moj odgovor nije tačan.
Za mene, šampionku u overthinkanju i perfekcionizmu, svako pitanje zaslužuje savršen odgovor, a moj odgovor je bio daleko od toga.
Kako to da nakon nečega što sam toliko dugo čekala, priželjkivala, i nakon tog savršenog dana mogu imati tako glup odgovor?!
Nakon 2345. Istog odgovora shvatila sam zašto tako odgovaram.
Naravno da je odgovor da se osjećam isto jer sam gospođa zbog svog odgoja, ne zbog potpisa na papiru.
Naravno da sam isto kada moja ljubav prema mom visokom, crnom čovjeku, a sada i suprugu, raste svakako iz dana u dan.
Naravno da sam isto kada je veza formirana na, u, i okolo armiranog betona, a zašto bi je sada kvarila nekim drugim, mnogo slabijim materijalima.
Naravno da sam isto kada je veza prije našeg velikog dana imala više uspona i padova od trogodišnjeg djeteta.
Svi ti usponi i padovi su nas učili, pripremali, sjebavali, ali i ono najbitnije, približavali sve više jedno drugome.
Isto sam jer sam prije braka zavolila sebe takvu kakva jesam. Isto sam jer i dan danas ja još uvijek upoznajem svog supruga, a i sebe.
Shvatila sam da moj odgovor zapravo uopće nije depresivan i glupav, nego je realan. Da sam bilo što drugo odgovorila na to pitanje, debelo bi lagala i sebe i vas.
Moja direktnost na samom početku veze je zapravo i dovela do ovog preciznog odgovora.
Znala sam što želim, i na koji način.
Znala sam od prvog dana da samo da želim biti sretna i voljena sa svojim visokim, crnim čovjekom, mojim Suprugom sa velikim S.
A ja, gospođa, uvijek i zauvijek. Ista, identična.
Još uvijek moram da nađem idealan recept koji je samo naš, tako da do tada, možete gledati samo nas dvoje.
Photo: Vlasta Weddings
