Trebalo je dugo vremena da se usudim sjesti za laptop i da počnem tipkati teške, emotivne, na kraju, ljubavne riječi. Riječi koje će upravo u ovome trenutku početi frcati iz mene kao i one suze kada sam saznala da dvije godine moram biti bez svog partnera. Pišem ovo u nadi da svi vi koji ćete se pronaći u mome tekstu, bilo da ste prošli nešto slično, ili vaša avantura tek kreće, shvatite da će sve biti u redu.
Veza na daljinu je nešto najbezveznije što postoji na svijetu, a u isto vrijeme, nekako je bila i ogroman test za čitavo moje biće. Ako ste hiperanalizator kao i ja, onda vam moram priznati da će vam biti još malo teže nego što već jeste.
Veza na daljinu ima svoje faze. Čudne su to faze. Iscrpljujuće, dosadne, i poprilično bole.
Prva faza je bila takva da sam se željela zakopati u neku duboku rupu gdje ću prespavati te dvije godine, i onda se probuditi kao da se taj dio života nije desio. To se nije desilo.
Druga faza je bila da sam počela mrziti Viber, poruke, i propuštene pozive. Skype, tu i tamo.
Treća faza je ona gdje sam vidjela da će možda na kraju sve biti O.K. Ta misao je brzo prosla.
Četvrta faza je faza odustajanja. Tipa, što je ovo meni trebalo, itd.
Peta faza je kada kao zatvorenik na zidu crticama obilježavate izlazak iz zatvora veze na daljinu.
Ona najbolja faza kada jedva čekate voljenu osobu. U toj fazi u isto vrijeme sam željela da vrištim od sreće, plačem, pjevam, razbijem nešto (od veselja), i jedva čekam da odem na spavanje jer bi to značilo jedan dan manje.
Sve do sada što sam napisala znam da se čini depresivno i kao nešto u što niko se ne bi trebao upustiti. Nemojte to misliti, jer ovo sada što ću napisati je rezime moga iskustva.
Tačno je, bilo je preteško. Toliko noći kada nisam mogla spavati i samo sam htjela plakati od tuge jer nisam fizički mogla dohvatiti osobu koju volim. Nisam mogla ispričati sve što želim baš u tome trenutku. Kako mi je protekao dan, poljubiti, zagrliti. Nisam se čak ni mogla posvađati kako treba. Pogledati u oči, vidjeti iz prve ruke reakciju, pa ni zalupiti vratima.
Bilo kako bilo, ništa se ne može mjeriti sa leptirićima u stomaku kada bi došao trenutak ponovnog susreta. Onaj trenutak kada čekam na aerodromu ili doma, gledam je li sve savršeno za veličanstveni doček. Kada popravljam kosu manično i tapkam prstima dok čekam da zazvoni zvono. Trenutak kada sumanuto trčim niz stepenice otvaram vrata, i onda nastane jedan trenutak, zbilja poseban. Sve se nekako se uspori. Osjećam kako mi se širi osmijeh od uha do uha i trčim u svoju sigurnu zonu- zagrljaj.
Također, ništa se ne može mjeriti ni sa činjenicom da nakon toliko svađa, koje su nastale većinom vjerovatno zbog daljine, svaki put postajete sve jači i jači. U toj spoznaji se krije nešto pravo. Tu se krije ta ljubav koju ne može zaustaviti niti jedna granica, ni hiljade i hiljade kilometara udaljenosti od vaše osobe.
Sada dok sjedim na svojoj sofi i iskreno vam pišem svoje iskustvo, mogu reći da mi je veza na daljinu i dalje bezveze. Ne bi htjela da ikada više prođem nešto takvo, ali jedno je sigurno, učinila me je jačom. Shvatila sam šta su bitne stvari u životu za koje se trebam boriti. Koji su moji prioriteti, te me u konačnici ohrabrila da se preselim u novi grad gdje kreiram novi život sa svojim partnerom.
Nemojte se plašiti daljine, prigrlite je ako se dogodi. Prava ljubav ostaje prava ljubav, i onda kada mislite da nema izlaza. Ona je jednostavno uvijek sa vama. Za mene je ljubav moj anđeo čuvar.
Bez ljubavi ne mogu čak ni pisati, a kamo li postojati.
(PS: Viber je pojačao signal, tako da će sve biti ok)
Uz ovu priču ide mamin recept za burek koji je moj comfort food, i dok ovo pišem jako mi treba.
-M.
RECEPT ZA BUREK:
· Pola kila junetine, dva puta isfaširane
· Jedan manji luk
· Jedan krompir
· So i papar
· Jufke / kore za pitu (kupovne su ok)
· Pola pakiranja putera
U veću zdjelu stavite meso, so i papar po želji. Isjeckajte krompir i luk i pomiješajte sa mesom. U smjesu je također dobro staviti 2 žlice mlake vode da bi se smjesa uvezala što bolje.
Puter istopite na laganoj vatri.
Pećnicu zagrijte na 200-220 stupnjeva (zavisno od jačine pećnice).
Jufku izvadite i odložite na mjesto gdje ćete slagati burek.
Tepsiju premažite sa malo istopljenog putera.
Prvu jufku malo preklopite i taj dio nakapate puterom. Duž te strane jufke stavite smjesu sa mesom i zarolajte do kraja. Prebacite u tepsiju te ponovite postupak do kraja. Kada ste gotovi sa jufkom i mesom, sve prelijte lagano sa ostatkom putera.
Burek stavite u pećnicu 5 minuta dok ne porumeni. Izvadite iz pećnice kada dobije zlatkastu boje gore, i prekrijte aluminijskom folijom. Nastaviti peći još 35 minuta, ili dok ne vidite da je gotov burek.
Kada skinete foliju možete još zapeći burek po želji.
Važno je napomenuti da kada je burek gotov, prekrijete ga čistom kuhinjskom krpom da se slegne.
U slast!