Proteklih nekoliko tjedana razmišljam kako bi to bilo imati bebu. Znam da je želim, znam da je moj partner želi, spremni smo (psihički, kao), i onda iz silne te želje obuzme me milijardu pitanja, i pukne me realnost.
Počnem tako razmišljati o tome da nakon 2340 prijava za posao, dobila sam 2341 odbijenicu. Razmišljam i šta stvarno želim da napravim od sebe, jer nekad ne znam ni šta bi za ručak. Razmišljam o tome da u stan nam može stati još, eventualno, jedna manja sobna biljka, a kamoli dijete i sve te stvari. Razmišljam o tome koliko sam bila smiješna kada sam mislila prije pet godina da sam spremna. Počnem se smijati sama sebi, a onda me obuzme i neka tuga. Godine mi prolaze, puno želim, previše. Promijenila sam čitav svoj život, i sretna sam, ali nikako taj jedan korak naprijed. I da, ovo nije kukanje, ovo je samo život.
Onda sam postavila sebi ciljeve koje želim napraviti prije bebe.
Cilj 1: očistiti sebe mentalno, psihički
To se polako događa, ali trebat će još jedno 20, 30 godina.
Cilj 2: financijski biti top
Will happen… never.
Cilj 3: obezbijediti malo veći stan
Odemo gledati cijene stanova. 2,5 minute poslije: zatvorimo odmah laptope, mobitele, računare.
Cilj 4: Proputovati bar pola svijeta prije bebe
Odemo pogledati stanje na računu. Odemo do Samobora i vratimo se nazad.
Cilj 5: obezbijediti siguran dom prepun ljubavi
CHECK! CHECK! CHECK!
I sada više nego ikada mi nije jasno da i dalje postoje ljudi koji pitaju a kad ćeš roditi, a što nećeš, djeca su sreća.
Da, djeca su sreća, ali ako ja nisam sretna sa sobom, ne želim iz sebičluka to prenijeti na malo, nevino, čisto, dijete. Isto tako, želim da moje dijete ima minimalno sve što sam imala i ja, a ja sam imala sve. Kada kažem sve, ne mislim na ništa ekstravagantno, ali zaista jedno lijepo, ispunjeno djetinjstvo, putovanja, jedna Barbie kuća, balet, muzička škola, itd. Da li je pogrešno moje razmišljanje? Svi oko mene su trudni, i pitam se pa kako. Svijet se raspada, i trudim se da se ja ne raspadnem zajedno sa njim.
Tako da, dok ja ne sredim svoje mentalno zdravlje, zaradim prvi milion, kupim Chanel tašnu (jer, investicija), nađem stan iz snova pun pastelnih boja i lažnog mramora, dok ne otputujem na bar još 10 mjesta na svijetu, i dok Dino i ja ne popijemo bar još 200 boca Kozlovića, taman ću u 70im biti zaista spremna.
Sad ovo sve čitam šta sam napisala, i sigurna sam da bi mi Mama rekla: de Mirna boga ti, sve se može. U pravu je, ali ja sam Mirna sa milijardu pitanja, drago mi je što smo se upoznali.
MUFFINI SA MILIJARDU PITANJA
150 gr kukuruznog brašna
100 gr glatkog brašna
300 ml jogurta
soli
100 ml ulja
1 prašak za pecivo
malo feta sira
malo šunke
za posipanje: sezam, lan
Pećnicu ugrijati na 200 ako vam je slaba kao moja, ili 120 ako je normalna.
Sve sastojke sjedinit. Posuti sezamom, lanom, ili može i bez ičega.
Peći 20ak minuta.
Samo jedite, ne razmišljajte!
