Još jedan krizni post, još malo ne-identiteta.
Svako malo mi u glavi prolaze pitanja koja su već tu godinama. Pitanja o sebi, gdje sam, ko sam, gdje trebam biti. Umjesto da svaki put bude lakše odgonetnuti barem neka od tih pitanja, svaki put je sve teže. Teže je posebno jer sam svjesnija da ne polemiram samo ja o tome, nego i bliski prijatelji.
Prije par dana pričam sa prijateljicom preko Vibera (još jednom, hvala Bogu na Viberu), i slušam je kako mi se jada o tome da ne zna gdje pripada. Zna odakle je, zna svoju adresu, zna svoje ime i prezime, imena roditelja i datume rođenja, ali gdje zaista pripada?
Iz tog poznatog mjesta koje se zove “dom” otišla je prije više od 5 godina. Otišla je u potpuno nepoznatu sredinu, učila novi jezik, prilagodila se sredini u kojoj se nalazi, stekla nova prijateljstva, radi poslove koje nije mogla ni zamisliti. Našla je svoj mir, našla svoju sreću, obogatila je svoj život raznoraznim stvarima, ali zašto onda i dalje preispituje svoj identitet?
Koliko god mi bili otvoreni, progresivni, mladi, i načitani, svi tragamo za samim sobom. Zvuči tužno, u jednu ruku i jeste, ali puno je pozitivnih strana u svom tom propitkivanju.
Svi mi koji smo otišli iz našeg “doma” jer smo bili primorani, jer smo htjeli, jer nismo znali šta više radimo, smo dobili pregršt novih vještina preživljavanja, nova znanja, jezike, prijatelje, i nove izazove. Zbog tih stvari smo otvorili naš um za nove stvari, otvorili ga da prihvati sve i svašta, i shvatili da nas je ovakvih sada konfuznih i sje*anih jako puno.
Isto tako, shvatili smo da je važno da se svako malo vratimo našem orginalnom“domu”, bilo da fizički odemo, da se čujemo sa ljudima koji su još uvijek tamo, ili da gledamo stare slike i prisjećamo se uspomena.
Još bitnije je da shvatimo da je dom zaista tamo gdje se osjećamo dobro, bilo gdje na ovoj loptici na kojoj se nalazimo.
Zato, prijateljice moje drage, tu smo gdje smo da bi bile bolje, da testiramo svoje granice, da budemo jače, i da se stalno propitkujemo ko smo što smo.
Znamo već odakle dolazimo, bitno je sada otkriti gdje idemo.
Šta je život nego vječna potraga za blagom? Blago smo, naravno, mi.
Za sve moje prijateljice rasute po svijetu, želim bar virtuelno spremiti jedan lagani desert s jagodama. Tako lagan i slasan da će vam sva pitanja ispariti iz glave.
GALETTE S JAGODAMA
- 150 gr brašna
- 113 gr hladnog maslaca narezanog na kockice
- 4 jušne žlice ledene vode
- prstohvat soli
- 300 gr jagoda, očišćenih i narezanih
- 4 jušne žlice šećera
- 1 jušna žlica Aceta Balsamica
- 1 jaje
U zdjelu staviti brašno i sol, dodati kockice hladnog maslaca, i rukama povezati dodavajući žlice ledene vode. Kada se svi sastojci sjedine, malo spljoštiti tijesto jer ćete ga tako lakše kasnije razvaljati. Tijesto staviti u prozirnu foliju i 30 minuta u hladnjak.
Pećnicu upaliti na 180-200 stupnjeva.
Jagode kombinirati sa šećerom i Acetom.
Kada tijesto izvadite iz hladnjaka, stavite ga na malo pobrašnjen papir za pečenje.
Razvaljajte tijesto što tanje, i nije bitno ako je nepravilnog oblika. Jagode rasporedite po sredini tijesta tako da ostavite bar 2-3 cm praznog tijesta sa strane.
Poklopite prazno tijesto preko jagoda, i premažite ivice sa razmućenim jajetom.
Pecite nekih 30 minuta, ili dok ne vidite da je tijesto lijepe zlatne boje. Ne brinite ako vidite da sok od jagoda nije stisnut, stisnut će se prilikom hlađenja.
Uz ovaj divan i lagan desert ide i kugla sladoleda od vanilije, ili šlag.
Uživajte!
- M.
